(M.Blažević)

Ranko Stojić 27/0, Zvonko Marić 7/0, Mustafa Arslanović 32/1, Borislav Cvetković 31/12, Marko Mlinarić 31/9, Željko Cupan 31/1, Milivoj Bračun 30/1, Mladen Munjaković 29/2, Zvjezdan Cvetković 25/3, Dražen Besek 24/6, Mirko Lulić 24/1, Srečko Katanec 21/3, Đuro Šmit 16/3, Stanislav Komočar 16/0, Ismet Hadžić 14/0, Ante Rumora 12/0, Željko Vuković 11/1, Snješko Cerin 9/4, Ivan Cvjetković 9/2, Jozo Bogdanović 6/4, Slavko Ištvanić 6/0, Davor Braun 3/0, Mario Novak 3/0, Zvonimir Boban 2/0, Dražen Boban 1/0, Samuel Okwaraji 1/0, Željko Adžić 1/0

Ćiro se vratio! To je najvažnija vijest prijelaznog roka, ostale su da su nas napustili Bogdan, Džeko, Petrović i Jurić, a stiglo nam je "pola" Olimpije - Katanec, Komočar i Besek. Prve dvije pripremne tekme (Varteks 6:1, Pokupsko 16:1) izbacuju u prvi plan golgetera "Tarzana" Cvjetkovića koji postiže, ni manje ni više nego 11 golova! Tri gola je zabio i izvjesni Đuro Šmit, pa par dana kasnije i Partizanu u prijateljskoj u Zagrebu (1:1) i "zacementirao" poziciju desnog krila. Čovjek je, ni kriv ni dužan, osvanuo među plavima jer ga je Srebrić prepoznao kao talenta (s 22 godine) u AMATERSKOJ selekciji Hrvatske... Lijevo krilo je igrao Željko Vuković (inače obrambeni igrač, poznat po debiju u svojoj 30. godini za HR repku, a u 40.(!) za Austrijsku), Katanec centarfora, Cupan lijevog beka, a Zvjezdan (da, Zvjezdan, ne Boro) drugi dio sezone desno krilo! Kolika su lutanja bila, govori i podatak da je spomenuti Vuković u 11 odrađenih tekmi, nastupao s brojevim 6,7,8,9,10 i 11 na leđima. Narodski rečeno - Ćiru je malo "prebacilo"...

Na snazi je opčinjenost Ćirom. Već na "predigri" prvenstva  (Partizan) skupilo se 35.000 ljudi. A datum - 1.8.! Nakon prvog kola i pobjede u Zenici, svim ljubiteljima plave boje su "curile sline" za reprizom '82., pa vinkovčane u drugom kolu dočekuje 35.000, a Želju i OFK 40.000 gledatelja! Na žalost, loši rezultati donose pad zanimanja, pa nakon tri iksa u Maksimiru (Vardar, Sutjeska, Sarajevo - sve pred 15.000), utakmice protiv Osijeka i Vojvodine (još dva "egala"!) prati samo po 7000 ljudi. Kad se uzme u obzir da zaostajemo za prvim 10 bodova, i tih 7000 je puno. 

U proljetnom dijelu prvenstva sve karte bacamo na Kup. Pronađen je glavni razlog za loše "reze" u prvenstvu - neefikasnost. Nema više Cerina, koji "hakla" mali nogač preko Bare, Cvjetković je proglašen promašajem, pa poslan u FK Rad na posudbu. Nova nada je igrač drugoligaša Splita Jozo Bogdanović. Tek za opasku - prekobrojni "killeri" Krncevic i P. Jurić trpaju u novim klubovima... Nastavak prvenstva ipak spašava obrana (samo šest golova u 10 kola), pa nas eto i u borbi za Kup Uefa. U Kupu ide sve po planu - nakon Iskre, BSK-a i Radničkog, izbacujemo Zvezdu (4:0) u najboljoj igri cijele sezone. U finalu nas čeka Velež. Veliki zalog optimizmu je povratak Snješka Cerina, koji odmah donosi dva boda protiv Zvezde i Budućnosti. Ova "gajba" protiv Budućnosti mu je 100. prvenstvena. Dan kasnije i Zlatko Vujović postiže svoj 100. prvenstveni gol. Jedin razlika je što Snješko nema niti jedan nastup ra "Jugu", a Zlatko u tom momentu je već na 43 "kapice"... 

Završetak sezone je u stilu najvećih "luzera". Prvo se gubi od Sutjeske 8.svibnja, onda je pauza zbog prijateljske utakmice SR Njemačka - Jugoslavija. Za vrijeme priprema naš golman Stojić obilazi birtije s "pajdašem" Milkom Đurovskim, pa je izbačen iz "repke". Tri dana kasnije gubimo finale Kupa od Veleža (3:1). "Istakli" su se Z.Cvetković koji je isključen već u prvom poluvremenu, te "navijači" Veleža skandiranjem "mrzim dinamo" i "jebem ti oca, jebem ti mamu, jebem ti sve u dinamu" (?!). Poslije finala, Stojić ode u JNA, a njegova zamjena Zvonko Marić prima po tri komada od Prištine, Osijeka i Partizana, a četiri od Veleža... Nada za Europom je već tada izgubljena, a potvrđena u zadnjem "Šajberovom" kolu.