Ipak NK dinamo...

Rekao sam da neću. I nisam, skoro četiri godine od kad su krenule ove stranice. Ali evo u ovo vrijeme, umjesto da strahujem od korone, potresa, meteora, smaka svijeta ja se i dalje zamaram raspravom kako Dinamo (ni)je Građanski. Zamaram se objašnjenjima kako nisam komunjara jer sam mišljenja da slavimo 75., a ne 109. ročkas. Zamaram se objašnjenjima kako nisam mamićevac, a ni ZZD-ovac. Više nisam ni bojs, izgubio sam bitku s godinama. Hoćete čuti nešto patetično? Jednostavno sam dinamovac. I nisam ništa manji dinamovac zato što ukazujem na sve ono što ne volim u Dinamu. Ne volim titranje Bjelici (a ni njega više ako ćemo iskreno), ne volim više ni igrače jer su se pokazali kao prvoklasni šupci. Da li volim braću? "Obožavam" ih, isto kao i Deicu i Alača. Rekao bi moj pokojni deda (a o njemu je zapravo cijeli ovaj tekst) - "dalje im kuća od moje". Jel volim Jovičevića ili Kopića? Nema šanse. Valjda je problem u meni. Ili jednostavno pamtim malo dulje? #nevolem

Ajmo na sam početak. Građanski. Zašto NE? Idemo argumentima. Pro et contra. Fredi, Miro, ili Saša kažu;

1. Većina igrača Građanskog je nastavila karijeru u Dinamu. 16 igrača Građanskog je u prva tri tjedna igralo za Dinamo. Fakti; U prva tri tjedna je ukupno pet bivših "purgera" zaigralo za Dinamo - Lešnik, Kokotović, Urch, Cimermančić, Wolfl. U prvih pet sezona od 40 igrača samo 11 je bilo iz Građanskog.

2. Dinamo je igrao na igralištu Građanskog. Je, ali isto tako i na igralištu ZET-a, Concordije i HAŠK-a. Za neupućene - HAŠKovo igralište je Maksimir. Poznato?

3. Dinamo je preuzeo plavu boju Građanskog. Prva boja Građanskog je bila žuta. Plava boja je boja komunalaca grada Zagreba. Uostalom - jeste li čuli za bilo koji sportski klub iz Zgba da nije plave boje?

4. Ico Hitrec je bio prvi predsjednik Dinama. Bivši HAŠKovac.

5. Branko Kunst je bio prvi trener Dinama. Bivši HAŠKovac.

6. Možda ste čuli za braću Horvat, Monsidera, Kaciana, Željka Čajkovskog, Pukšeca, Lojena, Goloba, Etlingera...? Nitko nije iz Građanskog. Nobody.

7. OK, mladi ste, razumijemo. Ne znače vam previše ova gore imena. Ste čuli za dinamovu školu (jednu od najpoznatijih na svijetu) i kak se zove? "Hitrec-Kacian". Gle čuda, obadvojica - HAŠKovci...

8. U Splitu su osvanuli plakati s prvih 11 Građanskog u najavi, ljeto 1945. Od tih najavljenih 11, zaigrala su trojica - Kokotović, Cimermančić, Lešnik.

9. Ono najvažnije - "Gromobran" broj jedan je Miro Mihovilović, Koji je, jel, hajdukovac (di ćeš bolje), i k tome još i član osnivačke skupštine (čitaj: nastavak tradicije Građanskog) 9. lipnja 1945. I on se 2006. (jebote, to je šest desetljeća kasnije?!) prisjetio da je Dinamo sljedbenik Građanskog. I sad je to postala "prva Božja zapovijed" za potvrdu navedenog. Hm, on je jedan od 200 skupštinara. To je 0,5%. Možda ipak premali uzorak? Možda?

10. Dolazimo do samog "u početku bijaše Građanski" Fredija Kramera. Koliko meritoran može biti lik (o mrtvom sve najbolje) koji je za vrijeme juge izdao hrpu dinamovih monografija, i u svima njima naglasio "slavne komunističke akcije i manifestacije igrača Građanskog", te njihovu "suradnju za vrijeme rata s NOB-om". Moralo se, zar ne? Ali ovi citati su iz 1985., ne 1950. Taj isti tip (i dalje smo pristojni) je 1992. objavio pamfletić protiv Dinama (u kojemu je radio sve te godine) u reviji koju je on uređivao. Pa citiramo, "dinamo, koji su nametnuli predstavnici komunističkog režima", "dinamo, pravi produkt boljševičkog vremena", "dinamo, za koji su navijali samo policajci i šefovi KGB-a". Ako je i od Kramera, previše je.

P.S. Mislim da nebuloze tipa imali su isti nadimak ("Purgeri"), istog masera, te pokušajima povratka imena Građanskog stvarno nije potrebno razglabati. Jednostavno nam vrijeđa inteligenciju.

Sve u svemu - sve "istine" i "dokazi" o vezi Građanski-Dinamo temelje se ISKLJUČIVO na osobnom subjektivnom mišljenju pojedinaca. Pa se ja neću referirati na isti način i u našu korist objaviti izjave Hitreca, Medarića, Zlatara, Židaka, Reića, Dasovića, Zlodija (...), nego ću se pozvati na jednu personu koja svima vama ništa ne predstavlja,a meni je "kamen temeljac". Moj deda, iliti dida kako sam ga zvao (a nije bio dalmoš, nego slavonac). Rodio se 1928., umro prošle godine, u noći nakon Atalante, 4:0, jer mu srce nije moglo podnijeti toliku količinu sreće. Moj dida koji je bio povjerenik dinama s najviše članova šestdesetih godina. Koji je bio kućni prijatelj sa Šiblom i Hofmanom. Koji je Lamzu otpratio u sobu u Vili Rebar, one kobne noći. Koji ima plaketu s tekme Leeds - Dinamo, zlatnu plaketu iz 1970. zbog zasluga za klub. Moj dida o kojemu je dinamov vjesnik pisao. Koji je radio u Elektri, gdje su radili i Mara Wolfl i Ico Horvat. Koji je sa16 godina otišao u ustaše, sa 17 prošao križni put. Koji je bio "najdesnija" osoba koju sam u životu upoznao. Koji je mog starog, kad je došao u "snuboke" kako bi provjerio nacionalnu pripadnost (govorimo o 1970. godini) benigno priupitao "za koga navija". Jer je to govorilo i značilo sve. Pa isto tako nemojte zamjerit, ali me malčice vrijeđa kad mi napišete da smo se priklonili komunističkoj teoriji... I taj moj, sad već opjevani dida, nikad mi u životu nije spomenuo da je Dinamo sljedbenik Građanskog. Pa mi onda oprostite (a i mome kolegi koji ga je dobro upoznao) ako se više ravnam(o) po njemu, nego po "kako vitar puše" Frediju Krameru... i ovo je sve i zauvijek što ću više reći o toj temi. A da ću i dalje pisati o NK Dinamo i 1945. - o, da, s neizmjernim guštom.