Bio je listopad 2017. Upravo smo odigrali derbi na Poljudu u kojem smo visili "k'o luster", pa u tri minute preokrenuli na 1:2, ali nismo imali dovoljno dobar kadar niti na terenu, a još manje na klupi da bi izdržali jednu jedinu minutu da ne primimo gol za izjednačenje. Nekako si ne mogu zamisliti da bi Bjelica to danas ispustio. Dovoljno je pogledati 4 minute sudačke nadoknade u Trnavi kad Slovaci nisu taknuli loptu. OK, dežurni kritičari će reći "oni nemaju kvalitetu, lako njima sakriti loptu". A zar je Hajduk ima(o) kvalitetu?

S naše strane Liva je bio na golu, obrana "dream team" - Stojanović, Benković, Sigali, Sosa. E sad dolazimo do ključnog detalja trenerske filozofije. Mario Cvitanović je veći dio svoje kratkotrajne epizode u Maksimiru igrao s dva, a u Splitu i s tri(!) zadnja vezna - Antolić, Doumbia, Moro. Ispred njih Soudani, Olmo i Hodžić. Pa onda "hrabro" gurne u vatru još jednog klasičnog zadnjeg veznog - Ademija (btw, čovjeka koji dve godine prije toga nije smio ne igrati, nego niti trenirati). Pa opet "hrabro" mijenja špicu za špicu (Angelo nutra, Hodža van). Sve se to događa kod 0:1. I onda u očaju pet minuta prije kraja ipak stavlja fantazistu Ćorića umjesto zadnjeg veznog. I "ćorava kokoš" ubode zrno - nedorasli domaćini nemaju odgovor na više od tri igrača plavih u napadu... Iako nije krivnja samo u treneru, iz te momčadi od 14 igrača koji su nastupili u Poljudu devet ih više ne obitava na adresi Maksimirska 128. Jedina istinska klasa je (bio) Soudani i donekle Sigali. Potencijal naravno imaju Sosa i Benac, s tim da su iz raznoraznih razloga puno više vremena provodili na tribinama, nego na terenu. Svi ostali su doživjeli puno više uzvika negodovanja, nego odobravanja s plavog dijela tribina (Antolić, Ćorić, Henriquez, Hodžić, Doumbia). 

Neću više o prošloj sezoni, samo dvije stvari još treba naglasiti - kad se sjetim da je poslije lošeg Maria Cvitanovića stigao još lošiji (bezlični) Jurčević Crying. I drugo ne znam (ili podsvjesno ne želim znati) da li svi bivši treneri nisu smjeli ili nisu imali "tri čiste" da se riješe Lecjaksa, Doumbije, Fiolića, Hodžića...? I da li isti nisu smjeli, htjeli ili znali dovesti hrpu igrača? Jer mi sad imamo kvalitetu, ali i kvantitetu. Pa nam je 15. igrač u momčadi Petković ili Budimir koji svaku tekmu mogu sami riješiti. Ili kad nemaš prvi stoperski par na raspolaganju tu su solidni Lešković, Perić, krila "k'o u priči" - Hajra, Oršić, Kadzior, Menalo, Šitum, Marin. A još jednom se ajmo prisjetiti prošlogodišnje momčadi u derbiju protiv Rijeke - igrali su Lescjaks, Gabriel, Muhar, Miklić i Đurasek. A uz njih hrpa igrača koji ne izgledaju isto uz njih ili uz Theophila, Dilavera, Ademija ili Olma (Stojanović, Gojak, Perić).

Vratimo se u (lijepu) sadašnjost. Svi znamo da smo na milimetar od "proljeća". Ono što mene osobno fascinira su slijedeći podaci; u tri utakmice u grupi plavi su uputili 55 udaraca, od toga 23 u okvir! I u utakmicama u kojima nismo ostvarili dobar rezultat ili utisak (srećom takvih je malo) bili smo dominatni - protiv Young Boysa 15 udaraca, protiv Rijeke 16, protiv Rudeša 20, protiv Inkera 22. Svi pucaju, svi zabijaju - u ovoj sezoni u strijelce se upisalo 16(!) igrača; Budimir 7 puta, Hajrović i Gavranović po 6, Oršić i Petković po 4, Ademi i Olmo po 3, (bivši) Hodžić i Lešković po dva, te Perić, Leovac, Šunjić, Gojak, Kadzior, Rrahmani i Theophile-Catherine po jedan. Općenito Bjelica od dolaska na plavu klupu ima skor 23 pobjede, 6 "egala" i jedan jedini poraz, uz gol razliku 67:18.

U zadnjih 13 utakmica u europskim natjecanjima imamo jedan poraz (YB). Dosadašnje igre prikazane u ovoj sezoni, te stanje na tablici, daju nam realne šanse ne samo za "prezimljavanje", nego i osvajanje prvog mjesta u grupi D europske lige. Zašto je to važno? Ako bacimo pogled na trenutni poredak u LP i EL nositelji bi (uz nas) bili; PSG, Galatasaray, Benfica, CSKA Moskva, Zurich, Salzburg, Zenit, Arsenal, Betis, Villarreal, Eintracht F., Genk, Sevilla, Astana i Chelsea, dok bi nenositelji bili; Monaco, PSV, Shaktar, Valencia, Bayer L., RB Leipzig, Slavija P., Sporting, Milan, Rangers, Lazio, Sarpsborg, Krasnodar, Dynamo K. i PAOK. Dežurni kritičar će reći "neš ti razlike", ali osobno rađe gledam na dio ždrijeba gdje su iz liga "petice" Monaco, Milan i Bayer, nego PSG, Sevilla i Chelsea... A možda nas i "posere" pa izvučemo npr. u 1/16-finala Sarpsborg, osmini finala Astanu, a četvrfinalu Genk? Sanjam? Kaj da vam je netko prije pol godine rekao da će HR repka igrati finale SP-a, a Luka biti najbolji na svijetu? Ili da će se Hajduk boriti za 8. mjesto? OK, to je očekivano :-). Sve u svemu - nadam se da nećemo doći do finala, jer do Bakua ima skoro 4 soma kilometara... a i dva dana kasnije ćemo igrati finale domaćeg Kupa u Puli, pa da si ne pretrpamo raspored.