(M.Blažević)

Dražen Ladić 24/0, Ranko Stojić 8/0, Marijan Vlak 2/0, Jozo Bogdanović 33/10, Dražen Besek 31/5, Marko Mlinarić 31/4, Zvjezdan Cvetković 30/1, Nebojša Malbaša 29/5, Mladen Munjaković 28/5, Željko Cupan 28/1, Mustafa Arslanović 28/1, Davor Matić 28/2, Ivan Cvjetković 25/11, Darko Vujović 23/0, Damir Lesjak 19/0, Zvonimir Boban 18/3, Boro Kuzmanović 8/0, Ismet Hadžić 4/0, Branko Sambolić 4/0, Dražen Boban 3/0, Mario Novak 3/0, Robert Prosinečki 2/1, Željko Vuković 2/0, Slavko Ištvanić 1/0, Nebojša Oroz 1/0, Dubravko Pavličić 1/0 

Ćiro je uzeo metlu (a ne lopatu kao na slici) i odlučio da Boro Cvetković, Bračun i Katanec nisu dovoljno dobri za plave, ali jesu za BG dvojac... Općenito su za neuspjeh u prošloj sezoni bili svi krivi osim njega. Za izdaju je optužio braću Cvetković, Mlinarića i Cerina. Marića, Kataneca i Munjakovića je proglasio nekvalitetnima, Okwaratija neobaveznim, Bobane neiskusnima, a klupu "tankom". Valjda zbog ovog zadnjeg razloga je kupio tri(!) golmana - Ladića, Vlaka i Ibrahimovića. Osim njih doveo je i "perverzna" pojačanja; Oroza iz Iskre, amatera Matića iz Šibenika (nije mu bilo dosta iskustvo s amaterom Šmitom), Šegotu iz San Diega, Kuzmanovića iz BSK-a, Vujovića iz Novog Pazara i kao krunu Malbašu iz Rijeke. Takve "mange" su trebale zamjeniti Boru, Cerina, Bračuna, Kataneca, Hadžića... Sreća pa se konkurenti nisu značajno pojačali - Zvezda je dovela Boru, Bračuna i Piksija, Partizan Kataneca, Vokrrija i Milka Đurovskog, a Hajduk Gračana . Posebno je zanimljiva priča s Vokrrijem, koji se nudio Dinamu još prošle godine ("Moj izbor je Dinamo, dolazim u Zagreb dogodine. Ovu godinu ću mislima i srcem biti jednako u Prištini i Zagrebu"), valjda su plavi očekivali da on njima plati za dolazak...

Nevjerojatan početak plavih! Prvo kolo, sramežljivih 1:0 protiv niškog Radničkog, pa onda eksplozija u Splitu - pobjeda 4:0, a nakon toga i uvjerljivih 2:0 protiv Veleža. Već nakon trećeg kola smo na nuli (krenuli s minus šest bodova, zbog prošlosezonskih grijeha), odnosno na samo četiri boda od vodećeg, nekažnjenog Vardara. Bod na Koševu, pobjeda protiv imenjaka iz Vinkovaca i putujemo na stadion JNA, također neporaženom Partizanu. Jozo Bogdanović s dva gola torpedira "crnobele" i dovodi iduće kolo u Maksimir 35.000 gledatelja. Protivnik Budućnost, Boban postiže svoj prvi službeni gol za pobjedu i drugo mjesto na tablici. Tri boda iz iduće dvije tekme (Sloboda i Čelik) i eto plavih na bod od prvog, bez poraza. Zapravo jedini poraz je doživljen od amatera iz Banovića u kupu, tri dana prije rapsodije na Poljudu... Dolazi kobna Kantrida, tri komada u našoj mreži nagovještaj je povratka u realnost. Do kraja polusezone slijede loši rezultati i pad u sredinu tablice. Dok nas protivnici nisu "prokužili" osvojili smo 16 bodova u prvih 9 kola, da bi u slijedećih osam tekmi prikupili još samo pet bodova...

Bod u Nišu i protiv Hajduka, pa poraz u Mostaru. Onda mala pozitiva - pet bodova iz tri kola, između ostalog i pobjeda nad Partizanom, šesti smo. Onda mala negativa - jedan bod u tri tekme. Pa dvije vezane pobjede (Rijeka, Spartak), pa poraz (Željo). Pa pobjeda, pa tri poraza... Na oproštaju "gazimo" novog prvaka (po FSJ) Vardara. "Šampion" ima 11 poraza, gol razliku +1 i čak 38 bodova. Da je Hajduk u zadnjem kolu pobjedio Čelik u Zenici bio bi prvak. Da je Velež pobjedio u Tuzli bio bi prvak. Mi smo po jednoj tablici šesti, po drugoj osmi, "far far away" od Kupa UEFA.