(I.Marković, R. Cvek, M. Blažević)

Želimir Stinčić 16/0, Marijan Vlak 10/0, Tomislav Ivković 9/1, Srećko Bogdan 32/3, Stjepan Deverić 31/2, Borislav Cvetković 29/5, Abid Kovačević 27/13, Džemal Mustedanagić 27/2, Mladen Munjaković 22/1, Marin Kurtela 22/0, Dragan Bošnjak 22/0, Marko Mlinarić 20/6, Branko Tucak 20/0, Čedomir Jovičević 19/0, Zlatko Kranjčar 17/5, Zvjezdan Cvetković 17/1, Snješko Cerin 16/3, Velimir Zajec 16/0, Milivoj Bračun 14/0, Ismet Hadžić 13/0, Drago Dumbović 9/1, Ivica Poljak 8/0, Petar Bručić 4/1, Milan Ćalasan 2/0, Josip Kuže 2/0, Željko Hohnjec 2/0, Mustafa Arslanović 1/0, Branko Devčić 1/0

Prijelazni rok je bio "sitan, ali dinamitan" - na klupi Marković (Ivan "Đalma") zamjenjuje - Markovića (Vlatka), a u svlačionici jedino pojačanje je Abid Kovačević (desno). Istu napuštaju Mario Bonić i Rajko Janjanin (i tako "otvara sezonu" učestalih prijelaza iz Maksimira put Marakane. Zanimljivo je da je i njegov brat Željko imao uspješnu karijeru u Rijeci, a malo je poznato da je odigrao i dvije utakmice za Dinamo). Plavi odigravaju niz atraktivnih pripremnih utakmica, s promjenjivim uspjehom;

Guadalajara 3:1 (Mlinarić, Munjaković, Dumbović)

Sturm 2:1 (Bogdan, B.Cvetković)

Brestois 1:1 (B.Cvetković)

Rennes 3:2 (Bogdan, B.Cvetković, Munjaković)

Salzburg 5:1 (B.Cvetković 3, Jovičević, Bračun)

Vasco da Gama 1:2 (Bonić)

Sevilla 1:1(5:6 - penali) (Kranjčar)

Roma 2:3 (Kranjčar, Kovačević)

Između spomenutih prijateljskih tekmi, "uguralo" se 1. kolo i poraz u Bgu od Zvezde(0:1). Slijedi "pozitiva" - uglavnom na krilima Abida Kovačevića, idućih pet kola donosi "formulu za prvaka" - pobjeda doma, bod vani. Na bod smo od vrha, na kojemu se smjenjuju Rijeka i Olimpija (?!). Znamo da sve što je lijepo kratko traje, pa slijede neuspjesi (samo jedna pobjeda do kraja jeseni. Jedna od 11 tekmi!) i evo plavih na 14.-om mjestu, dva boda od zone ispadanja. Da bi neuspjeh bio u kompletu, nadovezuju se ispadanja iz KPK-ova od (jake) Benfice i (malo manje jakog) Radničkog iz Niša u YU kupu. Ukupno je Dinamo u jesen 1980. ostvario 5 pobjeda, te po 8 "egala" i poraza u službenim utakmicama. U Maksimiru stvari još stoje relativno dobro (jedan poraz u 11 utakmica), ali "vani" čista katastrofa - 10 tekmi, bez pobjede, uz mršava tri "iksa" i čak sedam "nula"... "Đalma" je maknut, Cvek instaliran na klupu kao "vatrogasno" rješenje, pa iz Rijeke, tik pred Božić, stiže (ne)poznati trener Blažević. I daje izjavu "Uspjet ću s Dinamom". Bumo vidli...

Ništa na početku proljeća nije ukazivalo da se nešto veliko "kotrlja iza brda". Ćiro je startao s jednim jedinim golom postignutim u prve četiri utakmice nastavka, odnosno s dva osvojena boda od mogućih osam. Na tablici je plave pomaknuo s 14. na -15. poziciju. U direktnoj borbi za opstanak "pometen" je Napredak s 5:1, pa iako slijedi poraz u Splitu(1:3), tri vezane pobjede (Sarajevo, OFK, Partizan) dovode nas u mirnije vode, na 10. mjesto. Još će plavi drhtati, pošto maksimirski poraz od Rijeke nas ponovno baca u "predvorje pakla" (dva boda od zone ispadanja), ali smirenje donosi pobjeda u Nišu nad vodećim(!) Radničkim. Slijedi još par uspješnih rezultata i dva kola prije kraja Dinamo je osvanuo na četvrtoj poziciji! Do kupa UEFA se ne može (fali pet bodova), ispasti se više isto ne može (+6 u odnosu na predzadnjeg), pa zadnja dva kola donose neopterećene ekshibicije - 1:4 protiv Želje i 5:2 protiv Veleža... Momčad s početka sezone (Ivković, Stinčić, Jovičević, Tucak, Kurtela, Poljak, Kuže...) pred kraj poprima poznate konture (Vlak, Bračun, Bručić, braća Cvetković, Mustedanagić, Cerin, Mlinarić, Deverić, Bogdan, Zajec...). I gledatelji se pomalo skupljaju na Maksimiru (neatraktivne protivnike na samom kraju sezone - Rijeku, Slobodu, Vardar i Velež - uredno gleda preko 15.000 ljudi).