1 . Crvena Zvezda 34 18 12 4 75 : 30 48
2 . Dinamo 34 20 5 9 75 : 33 45
3 . Partizan 34 13 14 7 55 : 40 40
4 . Vojvodina 34 15 9 10 42 : 44 39
5 . Željezničar 34 15 8 11 51 : 38 38
6 . Hajduk 34 11 16 7 47 : 38 38
7 . Radnički (N) 34 12 10 12 35 : 36 34
8 . Velež 34 9 16 9 41 : 45 34
9 . Čelik 34 11 11 12 42 : 41 33
10 . Vardar 34 12 9 13 37 : 36 33
11 . Sarajevo 34 10 13 11 38 : 44 33
12 . Olimpija 34 11 11 12 32 : 41 33
13 . Bor 34 9 13 12 35 : 46 31
14 . OFK Beograd 34 13 4 17 43 : 52 30
15 . Zagreb 34 11 7 16 41 : 59 29
16 . Maribor 34 7 14 13 33 : 57 28
17 . Rijeka 34 9 5 20 31 : 52 23
18 . Proleter 34 7 9 18 24 : 45 23

 

(I.Horvat)

 

Fahrudin Dautbegović 30/0, Zlatko Škorić 3/0, Želimir Stinčić 1/0, Filip Blašković 34/1, Mladen Ramljak 34/0, Rudolf Cvek 30/0, Branko Gračanin 30/0, Rudolf Belin 29/12, Marijan Čerček 29/10, Ivica Kiš 28/9, Slaven Zambata 27/16, Krasnodar Rora 26/8, Denijal Pirić 26/2, Josip Gucmirtl 25/5, Marijan Brnčić 15/0, Marijan Novak 11/2, Antun Crnić 9/6, Damir Valec 9/0, Dragutin Vabec 7/2 

.............................................................................................................

Copy/paste sezona od prije 18 godina. Reklo bi se da će nam ta "punoljetnost" donijeti mudrost, ali nije - velika prednost (šest bodova - ne sedam kao što se spominje), onda podbačaj u završnici i utjeha u osvojenom kupu. No krenimo redom - nakon poznatog pada, Lamza "nemre više" i nakon što je odigrao samo tri utakmice po povratku u plavom dresu, prelazi u Rijeku. U prvenstu u prvih šest dinamovih tekmi pobjeđuju domaćini. Onda slijedi glavna zanimljivost prvenstva - strani suci...

Naime, dinamo se uspio izboriti da mu u gostima sude strani suci. I gle vraga, osvojio svih šest bodova na ta tri (OFK, Partizan i Maribor) gostovanja (iako glavni dinamov kroničar navodi da su i u Boru sudili "strenđeri", nisu). Sve u svemu, plavi do kraja jeseni igraju bez poraza (devet pobjeda, tri "iksa") i uvjerljivo vode na tablici. U kupovima polovičan učinak - izbacujemo Zadar "doma", a ispadamo od Fiorentine "vani"...

Zanimljiva je, na žalost i dobro poznata priča o plavim navijačima. Npr. 16. kolo nam donosi Rijeku u Maksimir, imamo pet bodova "fore" na tablici, prije godinu dana si uzeo "kantu" KVG-ova, na terenu su Belin, Ramljak, Zambata, Rora, Čerček... a na tribinama 5000 ljudi! Ili 24. kolo, još uvijek smo na plus tri, dolazi Olimpija, u međuvremenu su plavi "prasnuli" Zvezdu usred Begeša, lomi se prvenstvo. Gledatelja? 6000. No comment... Uglavnom, Zvezda nas u finišu prestiže, a prvaka direktno odlučuju "frendovi" s Kantride, koji dva kola prije kraja ispadaju iz lige, a onda pobjeđuje plave i gube od "crvenobelih". Stvarno neočekivano :-).

.............................................................................................................

Nakon Zadra u jesen, kroz ušicu igle plavi se provlače do finala kupa. Granitna obrana otklanja sve opasnosti, a u napadu jedine (dovoljne) pogotke postiže Pirić (Radnički 1:0, Željo 1:0, Partizan 0:0, pa na penalima "Faćo" briljira). U finalu Hajduk, prvi pokušaj završava 3:3, nakon produžetaka. Nakon 90 minuta "reza" je 2:2, nakon 0:1, preokret golovima Gucmirtla i Zambate. Hajduk se vraća u igru 15 minuta prije kraja kad postižu gol za 2:2, a na identičan način Zambata u 110. poravnava na 3:3. Lijepo je bilo vidjeti plave u dresovima s ogromnim natpisom "CROATIA" i "malo" manjim "baterije" ispod toga. Penala nema, nova tekma je tek za 20 dana! U njoj plavi gaze "bile" s 3:0 (Belin, Zambata, Vabec) i osvajaju Kup po peti puta. Vrijeme će pokazati kako slijedi sušno razdoblje bez trofeja, sve do 1980. Nasuprot tome, zadnjih deset godina (1960-1969) je jedno od najboljih u povijesti kluba, usprkos neosvojenom naslovu. Uz nenadmašni Kup Velesajamskih gradova (+ finale 1963.), osvojena su četiri YU kupa i zabilježeno je čak osam plasmana među prva tri kluba u prvenstvu.

.............................................................................................................