1 . Vojvodina 30 17 9 4 53 : 28 43  
2 . Dinamo 30 13 9 8 49 : 35 35  
3 . Velež 30 14 7 9 48 : 37 35  
4 . Rijeka 30 14 5 11 46 : 40 33  
5 . Crvena zvezda 30 12 7 11 54 : 54 31  
6 . OFK Beograd 30 10 10 10 58 : 50 30  
7 . Radnički (Niš) 30 10 9 11 44 : 35 29  
8 . Olimpija 30 11 7 12 43 : 47 29  
9 . Sarajevo 30 10 9 11 40 : 44 29  
10 . Vardar 30 12 4 14 47 : 44 28  
11 . Partizan 30 10 8 12 45 : 47 28  
12 . Željezničar 30 12 8 10 35 : 36 26 (-6)
13 . Hajduk 30 11 8 11 45 : 37 25 (-5)
14 . Zagreb 30 9 7 14 39 : 58 25  
15 . Radnički (Bgd) 30 7 11 12 32 : 53 25  
16 . Trešnjevka 30 6 6 18 41 : 74 13 (-5)

 

(I.Jazbinšek)

 

Zlatko Škorić 30/0, Zdravko Brkljačić 1/0, Petar Lončarić 29/0, Mladen Ramljak 27/0, Krasnodar Rora 26/3, Slaven Zambata 25/19, Ivica Kiš 24/6, Stjepan Lamza 24/4, Branko Gračanin 22/0, Rudolf Cvek 21/0, Miljenko Puljčan 20/1, Josip Gucmirtl 14/6, Ivica Pavić 13/4, Zdenko Kobeščak 12/1, Zlatko Mesić 11/0, Rudolf Belin 8/0, Denijal Pirić 7/0, Marijan Novak 6/2, Vlatko Marković 5/0, Salih Šehović 4/0, Filip Blašković 3/0, Ivica Lipošinović 2/1

.............................................................................................................

U dogovorima oko lažiranja utakmice između Željezničara i Trešnjevke učestvovao je i generalni sekretar zagrebačkog Dinama Oto Hofman. Hofman se u Sarajevu sastao sa Nusretom Mahićem i zamolio ga da ustupi jedan bod Trešnjevci i da će za ovaj bod Zagrebački velesajam isplatiti “Želji” tri miliona dinara na ime reklamnog panoa na igralištu Željezničara i dva miliona dinara u gotovini, navodeći da ove razgovore vodi u ime Ivana Bačuna, predsednika Trešnjevke i generalnog direktora Zagrebačkog velesajma. Dogovor sa Mahićem je nekoliko dana kasnije utanačio i zaključio Dragutin Zdunić, član upravnog odbora Trešnjevke i službenik Zagrebačkog velesajma. O postignutom dogovoru, Mahić je obavestio Osima, Smajlovića i trenera Konjevodu.

.............................................................................................................

Nakon burnog ljeta - slučaj Planinić, "povuci-potegni" oko trenera (odlazi Antolković, pa se spominje dolazak Lechnera. Onda ništa od njega, nego momčad preuzima "Oskar" Jazbinšek, ali ne zadugo jer se vraća Antolković. I to je to? Ne, nije. Antolković se povlači na liječenje, a prvu momčad vodi tandem Jazbinšek - Naglić), odlazak važnih igrača (Jerković, Matuš, Mujić, u zimu i Vlatko Marković) slijedi netipičan ulazak u sezonu. Netipičan, pošto za razliku od nekoliko prošlih godina, plavi imaju izuzetno loš start. Prvo kolo - bod u Nišu, drugo - nula u Rijeci. Onda u idućih pet kola igramo protiv četiri(!) BG prvoligaša i osvajamo mizerna dva boda. Jedino svjetlo - ugurala se pobjeda u Ljubljani nad "zmajčekima". Nakon 11.-og kola imamo na kontu samo dvije pobjede... Tek krajem listopada ostvaruje se prva pobjeda u Maksimiru (Željo 3:0), pa do kraja polusezone slijedi pet "hrvatskih" bodova (Trešnjevka, Hajduk, Zagreb) i mala konsolidacija na tablici. U isto vrijeme Atletico Madrid nas časti "petardom" u KPK-u, a u Jugokupu izbacujemo Varteks i Segesticu.

.............................................................................................................

.............................................................................................................

Proljeće kreće odlično - četiri pobjede iz isto toliko pripremnih utakmica, pa se dinamovom zaslugom usred Splita "bili" opraštaju od borbe za domaći kup, a u nastavku prvenstva s ukupnom gol razlikom 6:0 apsolvirani su Radnički, Rijeka i Beograd. Poraz od beogradskog Radničkog, samo je razljutio plave, koji su demolirali Zvezdu u Maksimiru s (nevjerojatnih) 6:0! Ipak, niti to nije dovoljno za ozbiljniju bitku za prvaka, pošto su novosadske "lale" u tom momentu već bile na plus sedam bodova. Ipak dobrim finišom (bez poraza u zadnjih pet tekmi) Dinamo završava na drugom mjestu. U kupu, nakon 15:1 u prvih pet utakmica, u finalu (četvrtom uzastopnom) protiv OFK-a, pred sucem ŠESTićem, popili smo isto toliko "gajbi" :-(.

.............................................................................................................

Zanimljivost vezana uz naš klub - u proljeće 1966. plavi su odigrali dvije prijateljske tekme protiv reprezentacija SSSR-a i Mađarske. U Maksimiru, pred 15.000 ljudi do zadnje minute vodili smo 2:1 protiv "zbornaje", a onda primili gol za (imaginarni) bod. Mjesec dana kasnije, na NEP stadionu u Budimpešti, Škorić je briljirao na golu,a Zambata u napadu pospremio loptu za 1:1. Samo za usporedbu, tri mjeseca kasnije na SP-u, Mađarska je izbacila Brazil, a SSSR Italiju...

.............................................................................................................