(M.Antolković)

Mirko Stojanović 12/0, Gordan Irović 8/0, Zlatko Škorić 2/0, Josip Šikić 22/1, Željko Matuš 21/4, Željko Perušić 21/0, Vlatko Marković 21/0, Mirko Braun 20/0, Dražan Jerković 19/16, Ivan Šantek 17/0, Petar Remete 17/4, Luka Lipošinović 16/0, Stjepan Lamza 14/3, Ivica Cvitković 13/1, Slaven Zambata 12/3, Damir Petrunić 5/1, Tomislav Knez 4/0, Rudolf Belin 3/0, Ivan Šangulin 1/0, Berislav Ribić 1/1

Ljeta 61. je dovršena smjena generacija u Maksimiru. Nema u plavom dresu više Crnkovića, Čonča, Režeka, uskoro ni golmana Stojanovića. "Crni" je bio i dugogodišnji kapetan, ove godine tu ulogu (nakon Kokotovića, Pleše, Wolfla, Horvata i Crnkovića - samo pet kapetana u 16 godina!) preuzima Josip Šikić. Od prinova stiže Tomislav Knez iz Banja Luke, a osim njega malo po malo priliku u prvoj momčadi dobivaju "neki novi klinci" - Škorić, Belin, Zambata... Pripreme su odrađene u "Švabiji", pa Švici i Austriji. Osim poraza protiv Stuttgarta(1:2), zabilježene su pobjede protiv Salzburga(2:1) i St.Etiennea(3:1), te remi protiv Lausanne(2:2). Netom prije početka prvenstva igramo prijateljske tekme protiv BG dvojca, Partizana i Zvezde, s kojima se sastajemo u prva dva kola. Nema baš logike, ali takva su bila vremena...

Prva četiri kola nam donose tri "velika" derbija i dva "mala" boda. Kriza se nastavlja protiv novosađana u iduća dva kola (da, članovi prve lige su bili i Vojvodina i Novi Sad), samo jedan bod i zadnje mjesto na tablici(!) "pakiraju" kofere Bukovyju... Onda smo se malo uozbiljili i odigrali do kraja jeseni bez poraza - 4 pobjede i dva "iksa" nas vraćaju u pozitivu. Paralelno s prvenstvom, plavi nastupaju i u dva kupa. U KVG-a "gazimo" Kopenhagen (7:2, 2:2), a onda Barcina lekcija (1:5). Nije se proslavio golman Stojanović, koji je nakon četvrte "gajbe" zamjenjen Škorićem. U uzvratu, pred 10.000 ljudi (tko je ta Barcelona?), 2x Lamza za 2:2. U YUkupu redom padaju Pelister, Split i Sarajevo, ali ne i budući pobjednik Beograd(1:2).

Proljeće nam počinje porazom od Zvezde (0:1), pobjedom doma (OFK Beograd 5:1) i porazom vani (Hajduk 0:1). Onda vežemo dvije pobjede protiv NS prvoligaša (doma Novi Sad, vani "Voša"), pa dvije tekme bez postignutog gola (Rijeka 0:0, Velež 0:1). Do kraja još pet bodova nam donosi treće mjesto, ispred Hajduka i Zvezde. Za bolji plasman, te eventualno borbu za naslov, nedostaju bolji gostujući nastupi. Samo tri pobjede u 11 tekmi premalo je za klub Dinamovog renomea. Najbolja "stvar" iz ove sezone je osvojeni naslov najboljeg "YU" strijelca Dražana Jerkovića. Postigao je 16 golova u 19 nastupa. Treba i uzeti u obzir da je Dinamo postigao samo 36 golova (čak osam utakmica smo završili bez gola), pa je tim ovaj doseg "plavog devet" još veći... 

Zasigurno se pitate "Koji je sad ovo Kup?". E to je Mitropa kup ili Srednjoeuropski kup (SE kup), službeno nazvan La Coupe de l'Europe Centrale, koji je bilo prvo veće međunarodno klupsko natjecanje u nogometu na europskom kontinentu. Svoje zlatno razdoblje je doživio prije drugog svjetskog rata, kada su finala igrana pred 56.000(Prag, 1935.) ili 58.000(Beč, 1933.) gledatelja. Ove godine je Dinamo nastupao u jakoj skupini s Juventusom i izborio prvo mjesto. U polufinalu smo Bologni morali priznati da je bolja(1:1,1:2). Zanimljivo da nakon Barcelone, niti "grande" Juve nije privukao veliki broj gledatelja u Maksimir, samo 7000. Usporedbe radi, u prvenstvu je najmanja posjeta zabilježena protiv Novog Sada (9000), pa Vardara i Borca (13.000)...