(F.Glaser)

Slavko Arneri (16/0), Ivan Golac (2/0), Krešimir Pukšec (18/1), Željko Čajkovski (18/4), Branko Pleše (17/0), Drago Horvat (17/0), Ivica Horvat (17/0), Franjo Wölfl (17/11), Aleksandar Benko (17/3), Zvonimir Cimermančić (16/7), Ivan Jazbinšek (14/0), Marko Jurić (8/0), Milivoj Drača (6/0), Josip Lampelj (5/2), Ratko Kacian (3/0), Ivica Reiss (3/0), Mišo Etlinger (1/0), Đuka Strugar (1/1), August Lešnik (1/0), Zlatko Bučar (1/0)

Nakon osvajanja naslova prvaka 1948., pola momčadi plavih je završilo u dresu Jugoslavije na Olimpijadi u Londonu. Nakon OI slijedi brzopotezna pripremna turneja po Belgiji i početak prvenstva. Prva utakmica i prvi poraz, 0:2 u Bg, protiv momčadi "Naša krila". Slijede još dvije utakmice protiv beogradskih klubova Partizana (pobjeda) i Metalca (bod). Iako se zbog tri pobjede u nizu (Lokomotiva, Hajduk, Sloga) čini da stvari sjedaju na mjesto, poraz od Zvezde sve vraća na početak. Za kraj polusezone pobjeda nad Budućnosti i dohvatljivih "minus dva" u odnosu na vodeće. Suma sumarum - u 4 tekme protiv momčadi iz "prestolnice" osvojena su mizerna tri boda, a u isto toliko utakmica protiv "ostatka" YU lige - svih osam! Tramvaj, odnosno trolejbus liga :-).

U pauzi prvenstva, studeni je iskorišten za odigravanje Jugo kupa. U osmini finala je "na knap" pobijeđen Zagreb(4:3), pa u 1/4-finalu i drugi Zg predstavnik - Metalac 5:1. Polufinala se igraju u Beogradu ("Final four"), Partizan - Dinamo, Naša krila - Zvezda, a drugi dan odmah i finale i tekma za treće mjesto. Protiv Partizana je viđena odlična predstava, puna preokreta (od 1:0 za nas, do 2:1 i 3:2 za "momčad CDJA"). Završilo je 3:3 i pristupilo se ždrijebu, koji je bio nemilosrdan po plave. Drugi dan, u revijalnoj utakmici za treće mjesto, "pometena" su "Naša krila" teniskim rezultatom - 6:2. Dinamo je bez poraza, s prosjekom 4,5 postignuta gola po utakmici završio natjecanje...

Drugi dio prvenstva za zaborav... Ako navedemo podatak da plavi nisu upisali prvenstvenu pobjedu skoro pet i pol mjeseci(!!!), od listopada '48. do travnja '49. sve je jasno. A "najluđe" od svega je što su zimske pripreme prošle fantastično - 9 utakmica, 9 pobjeda. I to ne bilo kakvih, jer našle su se tu "viktorije" protiv Hajduka i Zvezde, te kao vrhunac nevjerojatnih 5:2 nad jakom repkom Austrije u Beču! Vrijedi spomenuti da je tada na "posudbi" u Dinamu igrao Stjepan Bobek, koji je odlično zamjenio bolesnog Kaciana. I onda četiri dana kasnije, u prvenstvu, izgubiš od "Naših krila" u Zagrebu?! Wtf? A to je bio tek početak (kraja). Na koncu mršave dvije pobjede (Loxa i Ponziana) u deset utakmica i ogroman zaostatak za prvakom...

U lipnju 1948. dovršen je stadion u Maksimiru (hm, kad bolje razmislimo nije dovršen niti dan danas). Otvoren je utakmicom gradskih sastava Zagreba i Budimpešte, a prvu dinamovu tekmu ljubitelji nogometa su pogledali protiv Partizana 19. rujna iste godine. Kasnije je i donešeno rješenje (od strane vlade NR Hrvatske) "kojim se odobrava da se ustupe u vlasništvo NK Dinamo Zagreb navedene nekretnine...te da je u slučaju rasformiranja dužan vratiti te nekretnine općenarodnoj imovini."

Ratko Kacian

Teško je rječima opisati čovjeka kojeg nikad u životu nisi vidio, niti uživo, niti na snimkama. Teško je iskazati osjećaje o čovjeku koji se rodio prije sto godina (doslovno), a umro u svojoj 32. godini. Ali kada se "zaviri" u njegov životopis, ubrzo je jasno da je bio "Amer" da bi Hollywood imao pune ruke posla... Rođen 1917. u Zadru. S 19 godina dolazi u HAŠK, s kojim osvaja povijesni (jedini) naslov prvaka države(1938.). Nakon toga prelazi u Hajduk, gdje 24.09.1939., upravo u susretu protiv bivšeg kluba udara suca i dobiva doživotni izgon iz nogometa! Ipak, slijedi pomilovanje, te s početkom drugog svjetskog rata prijelaz (povratak) u HAŠK. I u Hajduku piše povijest pošto 1940. protiv Mađara upisuje prvi nastup jednog igrača Hajduka za repku Hrvatske, a 1941. osvaja i naslov Banovine. Za vrijeme rata nastupa za "akademičare" i reprezentaciju NDH. 1944. odlazi u partizane, a poslije rata iz momčadi "Prve armije" dolazi među plave. 1948. osvaja naslov prvaka s Dinamom i medalju na OI u Londonu s YU repkom. Usprkos bolesti nastupa i u par utakmica prvenstva 1948/49.