1 . Partizan 28 19 5 4 62 : 34 43
2 . Sarajevo 28 15 5 8 52 : 38 35
3 . Crvena zvezda 28 13 9 6 50 : 38 35
4 . Rijeka 28 14 6 8 47 : 30 34
5 . Željezničar 28 13 7 8 39 : 30 33
6 . Zagreb 28 12 5 11 47 : 42 29
7 . Radnički (Niš) 28 9 10 9 39 : 33 28
8 . Dinamo 28 11 4 13 35 : 34 26
9 . Vojvodina 28 8 10 10 32 : 37 26
10 . OFK Beograd 28 9 6 13 35 : 40 24
11 . Vardar 28 6 11 11 23 : 33 23
12 . Hajduk 28 7 9 12 28 : 39 23
13 . Velež 28 9 3 16 37 : 53 21
14 . Trešnjevka 28 7 7 14 27 : 46 21
15 . Radnički (Beograd) 28 6 7 15 31 : 57 19

 

(trener B.Konjevod)


Zlatko Škorić 28/0, Josip Kale 1/0, Rudolf Belin 27/7, Adem Kasumović 27/0, Mladen Ramljak 27/0, Miljenko Puljčan 24/3, Krasnodar Rora 24/4, Željko Matuš 24/2, Slaven Zambata 21/6, Stjepan Lamza 20/1, Zlatko Mesić 20/0, Zdenko Kobeščak 19/3, Dražan Jerković 17/5, Denijal Pirić 9/0, Anđelko Pavić 8/1, Nikola Benco 6/0, Muhamed Mujić 5/2, Ivica Lipošinović 5/0, Ivan Šestanj 3/0, Marjan Križaj 3/0, Marijan Novak 2/0, Mladen Koščak 1/0, Slavko Klun 1/0, Zdravko Rauš 1/0, Željko Zobundžija 1/0

.............................................................................................................

Prijelazni rok nam pomalo kompletira slavnu generaciju, stižu Rora (u ljeto), te Pirić i "Guco" (po zimi). Novi je trener Vlatko Konjevod, ali najveći "potres" izaziva odlazak Perušića i Lamze u Njemačku. "Štefa" je nostalgija nakon nekog vremena povukla nazad, "Pericu" ne... Naš predsjednik, legendarni Ivan Šibl je u jednom razgovoru za novine "opleo" po BG dvojcu "velike četvorke", a to nije baš bilo preporučljivo (blago rečeno). Spomenuo je neravnopravne uvjete, od sudačkog navlačenja, preko finala kupa samo u Beogradu, do (prisilnog) odlaska cijele generacije ZG nogometaša poslije rata. Uz to FSJ se "trese" zbog afera Ostojić i Planinić tih godina. Partizan i Zvezda su kažnjeni s "minus 4" boda, a Hajduk, Trešnjevka i Željezničar izbačeni u drugu ligu. Naravno da se odluke nisu dugo zadržale na snazi, nego su zamijenjene puno blažim kaznama...

.............................................................................................................

.............................................................................................................

Skoro cijelo desetljeće, pa tako i ove godine je u Dinamu copy/paste situacija. Dobar ulazak u prvenstvo, onda pad u drugom dijelu, zapažene igre u Europi i finale "domaćeg" kupa... U prvenstvu nakon dobrog starta, drugi dio donosi čak 11 poraza u 18 utakmica! Najniži plasman od 1945. - osmo mjesto. U europi izbacujemo AEK i Steauu, ispadamo u 1/4-finalu KPK-ova od Torina. Najviše zadovoljštine nam donosi YU kup, koji četvrti put stiže u maksimirske vitrine. Redom su padali Slavonija Osijek(3:2), Partizan(3:0), Trešnjevka(6:0). Zvezda u Beogradu, je u polufinalu, uvjerljivo nadigrana(2:0), a u finalu i Budućnost(2:1).

.............................................................................................................

Pala mi je u čast ova neobična i draga dužnost da se, kao kapetan Dinama, ispred svih igrača, simpatizera i čitave sportske javnosti, zahvalim izaslaniku predsjednika Tita na ovom dragocjenom trofeju, prijelaznom peharu Kupa Jugoslavije. U ovom najmasovnijem natjecanju, u kojem je sudjelovalo preko 2000 nogometnih momčadi, Dinamo je imao zaista težak zadatak da osvoji ovaj dragocjeni pehar. Na svom putu Dinamo je morao eliminirati najeminentnije predstavnike, prošlo- godišnjeg prvaka i pobjednika Kupa Crvenu zvezdu, ovogodišnjeg najvećeg favorita za osvajanje prvenstva, beogradski Partizan. Ovo je četvrti put da NK Dinamo osvaja ovaj vrijedni trofej. Svaki put kada Dinamo osvoji ovaj trofej, u Zagrebu vlada neopisivo raspoloženje i radost. Sa sigurnošću mogu tvrditi da će ovoga puta veselje i radost biti još i veći, a razlog za to je što ove godine NK Dinamo slavi dvadesetu godišnjicu osnutka, a Zagreb dvadesetu godišnjicu oslobođenja. Na kraju želim još jednom zahvaliti izaslaniku maršala Tita na dragocjenom trofeju, s jednom napomenom svih nas da se uvijek časno borimo za ovaj trofej i da ga nosimo u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u naš dragi i voljeni Zagreb.

.............................................................................................................