1 . Crvena Zvezda 22 15 3 4 47 : 25 33
2 . Dinamo 22 14 4 4 48 : 20 32
3 . Partizan 22 11 5 6 49 : 29 27
4 . Vojvodina 22 10 7 5 36 : 22 27
5 . Hajduk 22 10 6 6 47 : 26 26
6 . Sarajevo 22 9 5 8 35 : 39 23
7 . OFK Beograd 22 7 7 8 28 : 30 21
8 . Rijeka 22 7 4 11 30 : 52 18
9 . Radnički (Bgd) 22 5 7 10 31 : 38 17
10 . Velež 22 5 7 10 27 : 39 17
11 . Budućnost 22 4 4 14 16 : 40 12
12 . Sloboda 22 3 5 14 15 : 49 11

 

(M.Antolković)

 

Gordan Irović (18/0), Vladimir Majerović (3/0), Mirko Stojanović (2/0), Tomislav Crnković (21/0), Josip Šikić (19/0), Franjo Gašpert (18/1), Vladimir Čonč (17/3), Vlatko Marković (10/0), Mladen Koščak (8/0), Branko Režek (6/1), Ivan Šantek (4/0), Miroslav Rede (4/0), Ivica Banožić (4/0), Božo Jurišić (2/0), Željko Matuš (22/8), Željko Perušić (21/4), Luka Lipošinović (19/8), Dražen Jerković (16/16), Nedeljko Dugandžija (14/3), Ilijas Pašić (11/0), Ivica Cvitković (6/0), Slaven Zambata (3/0), Dragoljub Blažić (2/4), Igor Vogrinčić (2/0)

..........................................................................................................

Izuzetno zanimljiva sezona. Momčad preuzima (iz trećeg pokušaja) "računovođa" Milan Antolković, u klub stižu pojačanja reprezentativac Pašić iz Želje, te Rede i Blažić iz Partizana. Pojavio se u klubu i neki mali koji se zove Slaven Zambata. Posla ga je Mladen Delić, fetivi ajdukovac, brat našeg bivšeg prvotimca Svemira Delića. Možda čujemo uskoro štogod o njemu (Zambati, ne Deliću). Bilježimo i dvije novine - godišnje karte za Dinamove tekme, a (napokon!) je dozvoljena i jedna zamjena igrača. Prvenstvo u najkraćim crtama; nakon pet kola - 10 bodova, u golovima 17:1! Slijede sva tri znaka u iduća tri kola, pa samo jedna pobjeda u "next" četiri kola i onda serija - šest tekmi bez poraza.

..........................................................................................................

Cijelu sezonu su oslikala dva meča protiv Hajduka. Vrlo vjerojatno da u prvih 15 godina od završetka drugog svjetskog rata nisu (pretjerano) cvjetale ruže na relaciji Zagreb - Split, ali ove sezone se dogodio početak kraja odnosa Dinamo - Hajduk (i obrnuto). Uglavnom, tri kola prije kraja treba nam pobjeda u Splitu, protiv neopterećenog Hajduka za naslov prvaka... Slijedi poraz 2:3 koji ćemo posebno opisati par redaka ispod. Važan moment se dešava i u predzadnjem kolu kada je Gordan Irović, nakon tri godine, napokon skupio hrabrost i nastupio u Mostaru. Dobro da nije došao iz FC Homenetmena iz Beiruta...

  • Ante Žanetić

    Ljudska i sportska veličina. Sedam godina član Hajduka, osvajač zlatne olimpijske medalje i srebrne na Euru. 1960. izabran u najbolju momčad svijeta. Nije se slagao s velikosrpskom politikom koju je tih godina provodio trener Hajduka Ćirić. U odlučujuću utakmicu (za plave, ne i bijele) ušao je s "pol gasa" kako bi Dinamo, a ne Zvezda postao novi prvak. Ćirić je "skužio" njegove namjere, pa ga vadi van iz igre već u prvom poluvremenu. S tribina se slijevaju pogrde i pokoji kamen. U svlačionici ga udara igrač Hajduka Grčić, a navečer ga trojica navijača odlučuju "počastiti" šakama. Zbog svih tog događaja odlučio je pobjeći u emigraciju. Za vrijeme Jugoslavije "prebrisan" kao da nikad nije postojao. Angažiran za svoju Hrvatsku sve do svoje smrti 2014. u Australiji...

  • Ivo Bego

    U svakom pogledu predstavlja apsolutni kontrast Anti Žanetiću. Za vrijeme svoje karijere teško ozlijedio Ilijasa Pašića (punom nogom u glavu i zaustavlja mu karijeru s 25 godina), pa potom nokautirao golmana plavih Stojanovića. "Sudija" Zečević from BG ga je ukorio... Navesti ćemo samo neke njegove izjave, a vi sami izvucite zaključak - "Dinamu želin da izgubi svaku utakmicu. Doma i vanka. I oni i Cibona u košarci, i Mladost u vaterpolu, i Zagreb u rukometu. A pogotovo ovi Medveščak šta igra balun na ledu." Što je stariji to je bedastiji, pa svako malo svjedočimo iskakanju iz regula civiliziranog ponašanja, na sramotu "normalne" Hrvatske i oduševljenje intelektualno prikraćenih. Ostaje legendarna slika u vremenu, "prosipanje" po podu Poljudske lože :-)

..........................................................................................................

..........................................................................................................

Kup? Na "guzove" prolazimo Srem(2:1), pa Trešnjevku(3:2) i naposlijetku Vojvodinu(2:1). Polufinale nam donosi maloprije spomenuti Hajduk u Maksimir. Manje važno je da plavi upisuju pobjedu i prolaze u finale, a "više važno" je da Ivo "pušten s lanca" Bego u zadnjoj minuti ima pokušaj ubojstva nad Ilijasom Pašićem. Pogađa ga punom nogom u glavu i posprema ga na KBC Rebro, a (ne)posredno mu i zaključuje karijeru, pošto se od tog udarca nikad više nije kvalitetno oporavio. U finalu u Beogradu, pred 40.000 gledatelja, herojska pobjeda nad Partizanom(3:2) i pehar je ponovno u Zagrebu. Partizan je poveo, Jerković izjednačio, a onda početkom drugog poluvremena "blitzkrieg" - Lipošinović zabija drugi, a Dražan treći (svoj drugi). "Crnobijeli" smanjuju do kraja, ali za nešto više nemaju snage. Trofej u Zagreb su donijeli; Stojanović, Šikić, Gašpert, Čonč, Crnković, Perušić, Lipošinović, Jerković, Matuš, Blažić i Dugandžija.

..........................................................................................................