Presjek sezone.....27 19 4 4 60:27 42 (77,8%)
PRVENSTVO
22 14 4 4 48:20 32 (72,7%)
KUP
5 5 0 0 12:7 10 (100%)
https://www.facebook.com/media/set/?vanity=nkdinamozgb&set=a.1527956247236154
(M.Antolković)
Gordan Irović 22/0, Mirko Stojanović 4/0, Vladimir Majerović 3/0, Željko Matuš 27/8, Željko Perušić 26/4, Tomislav Crnković 26/0, Josip Šikić 24/0, Franjo Gašpert 23/2, Luka Lipošinović 22/9, Vladimir Čonč 20/4, Dražan Jerković 19/21, Nedeljko Dugandžija 18/3, Ilijas Pašić 14/2, Vlatko Marković 13/0, Mladen Koščak 10/0, Miroslav Rede 7/0, Branko Režek 6/1, Ivica Cvitković 6/0, Slaven Zambata 5/1, Ivan Šantek 4/0, Ivica Banožić 4/0, Dragoljub Blažić 3/4, Božo Jurišić 2/0, Igor Vogrinčić 2/0, Milorad Jovičić 1/0
...............................................................................................................
Izuzetno zanimljiva sezona. Momčad preuzima (iz trećeg pokušaja) "računovođa" Milan Antolković, u klub stižu pojačanja Pašić iz Želje, te Rede i Blažić iz Partizana. Pojavio se u klubu i neki mali koji se zove Slaven Zambata. Posla ga je Mladen Delić, fetivi ajdukovac, brat našeg bivšeg igrača Svemira Delića. Bilježimo i dvije novine - godišnje karte za dinamove tekme, a (napokon!) je dozvoljena i jedna zamjena igrača. Prvenstvo? Nakon pet kola - 10 bodova, gol razlika 17:1! Slijedi mala kriza (dvije pobjede u sedam kola) i onda serija - šest tekmi bez poraza.
...............................................................................................................
Cijelu sezonu su oslikala dva meča protiv Hajduka. Vrlo vjerojatno da u prvih 15 godina od završetka drugog svjetskog rata nisu (pretjerano) cvjetale ruže na relaciji Zagreb - Split, ali ove sezone se dogodio početak kraja odnosa Dinamo - Hajduk (i obrnuto). Uglavnom, tri kola prije kraja treba nam pobjeda u Splitu, protiv neopterećenog Hajduka za naslov prvaka... Slijedi poraz 2:3 koji ćemo posebno opisati par redaka ispod. Važan moment se dešava i u predzadnjem kolu kada je Gordan Irović, nakon tri godine, napokon skupio hrabrost i nastupio u Mostaru. Dobro da nije došao iz FC Homenetmena iz Beiruta...
-
Ante Žanetić
Ljudska i sportska veličina. Sedam godina član Hajduka, osvajač zlatne olimpijske medalje i srebrne na Euru. 1960. izabran u najbolju momčad svijeta. Nije se slagao s velikosrpskom politikom koju je tih godina provodio trener Hajduka Ćirić. U odlučujuću utakmicu (za plave, ne i bijele) ušao je s "pol gasa" kako bi Dinamo, a ne Zvezda postao novi prvak. Ćirić je "skužio" njegove namjere, pa ga vadi van iz igre već u prvom poluvremenu. S tribina se slijevaju pogrde i pokoji kamen. U svlačionici ga udara igrač Hajduka Grčić, a navečer ga trojica navijača odlučuju "počastiti" šakama. Zbog svih tog događaja odlučio je pobjeći u emigraciju. Za vrijeme Jugoslavije "prebrisan" kao da nikad nije postojao. Angažiran za svoju Hrvatsku sve do smrti 2014. u Australiji...
-
Ivo Bego
U svakom pogledu predstavlja apsolutni kontrast Anti Žanetiću. Za vrijeme svoje karijere teško ozlijedio Ilijasa Pašića (punom nogom u glavu i zaustavlja mu karijeru s 25 godina), pa potom nokautirao golmana plavih Stojanovića. "Sudija" Zečević from BG ga je ukorio... Navesti ćemo samo neke njegove izjave, a vi sami izvucite zaključak - "Dinamu želin da izgubi svaku utakmicu. Doma i vanka. I oni i Cibona u košarci, i Mladost u vaterpolu, i Zagreb u rukometu. A pogotovo ovi Medveščak šta igra balun na ledu." Što je stariji to je bedastiji, pa svako malo svjedočimo iskakanju iz regula civiliziranog ponašanja, na sramotu "normalne" Hrvatske i oduševljenje intelektualno prikraćenih. Ostaje legendarna slika u vremenu, "prosipanje" po podu Poljudske lože :-)
...............................................................................................................
...............................................................................................................
Kup? Na "guzove" prolazimo Srem(2:1), pa Trešnjevku(3:2) i Vojvodinu(2:1). Polufinale nam donosi maloprije spomenuti Hajduk u Maksimir. Manje važno je da plavi upisuju pobjedu(2:1) i prolaz u finale, a "više važno" je da Ivo "pušten s lanca" Bego u zadnjoj minuti ima pokušaj ubojstva nad Ilijasom Pašićem. Pogađa ga punom nogom u glavu i posprema ga na KBC Rebro, a (ne)posredno mu i zaključuje karijeru, pošto se od tog udarca Pašić nikad više nije u potpunosti oporavio. U finalu u Beogradu, pred 40.000 gledatelja, herojska pobjeda nad Partizanom(3:2) i pehar je nakon devet godina ponovno u Zagrebu. Partizan je poveo, Jerković izjednačio, a onda početkom drugog poluvremena "blitzkrieg" - Lipošinović zabija drugi, a Dražan treći (svoj drugi). "Crnob(ij)eli" smanjuju do kraja, ali za nešto više nemaju snage. Trofej u Zagreb su donijeli; Stojanović, Šikić, Gašpert, Čonč, Crnković, Perušić, Lipošinović, Jerković, Matuš, Blažić i Dugandžija. Zanimljivo da smo u kupu ostvarili sve pobjede s golom razlike (triput 2:1, dvaput 3:2)...