1 . Crvena Zvezda 22 15 3 4 47 : 25 33
2 . Dinamo 22 14 4 4 48 : 20 32
3 . Partizan 22 11 5 6 49 : 29 27
4 . Vojvodina 22 10 7 5 36 : 22 27
5 . Hajduk 22 10 6 6 47 : 26 26
6 . Sarajevo 22 9 5 8 35 : 39 23
7 . OFK Beograd 22 7 7 8 28 : 30 21
8 . Rijeka 22 7 4 11 30 : 52 18
9 . Radnički (Bgd) 22 5 7 10 31 : 38 17
10 . Velež 22 5 7 10 27 : 39 17
11 . Budućnost 22 4 4 14 16 : 40 12
12 . Sloboda 22 3 5 14 15 : 49 11

 

(M.Antolković)

 

Gordan Irović (18/0), Vladimir Majerović (3/0), Mirko Stojanović (2/0), Tomislav Crnković (21/0), Josip Šikić (19/0), Franjo Gašpert (18/1), Vladimir Čonč (17/3), Vlatko Marković (10/0), Mladen Koščak (8/0), Branko Režek (6/1), Ivan Šantek (4/0), Miroslav Rede (4/0), Ivica Banožić (4/0), Božo Jurišić (2/0), Željko Matuš (22/8), Željko Perušić (21/4), Luka Lipošinović (19/8), Dražen Jerković (16/16), Nedeljko Dugandžija (14/3), Ilijas Pašić (11/0), Ivica Cvitković (6/0), Slaven Zambata (3/0), Dragoljub Blažić (2/4), Igor Vogrinčić (2/0)

.............................................................................................................

Izuzetno zanimljiva sezona. Momčad preuzima (iz trećeg pokušaja) "računovođa" Milan Antolković, u klub stižu pojačanja reprezentativac Ilijas Pašić iz Želje, te Rede i Blažić iz Partizana. Pojavio se u klubu i neki mali koji se zove Slaven Zambata. Posla ga je Mladen Delić, fetivi ajdukovac, brat našeg bivšeg prvotimca Svemira Delića. Možda čujemo uskoro štogod o njemu (Zambati, ne Deliću)... Bilježimo i dvije novine - godišnje karte za Dinamove tekme, a (napokon!) je dozvoljena i jedna zamjena igrača. Prvenstvo u najkraćim crtama; nakon pet kola - 10 bodova, u golovima 17:1! Slijede sva tri znaka u iduća tri kola, pa samo jedna pobjeda u "next" četiri kola i onda serija - šest tekmi bez poraza...

.............................................................................................................

Cijelu sezonu su oslikala dva meča protiv Hajduka. Vrlo vjerojatno da u ovih 15 godina od završetka drugog svjetskog rata nisu (pretjerano) cvjetale ruže na relaciji Zagreb - Split, ali ove sezone se dogodio početak kraja odnosa Dinamo - Hajduk (i obrnuto). Uglavnom, tri kola prije kraja treba nam pobjeda u Splitu, protiv neopterećenog Hajduka za naslov prvaka... Slijedi poraz 2:3 koji ćemo posebno opisati par redaka ispod. Važan moment se dešava i u predzadnjem kolu kada je Gordan Irović, nakon tri godine, napokon skupio hrabrost i nastupio u Mostaru. Dobro da nije došao iz FC Homenetmena iz Beiruta...

  • Ante Žanetić

    Ljudska i sportska veličina. Sedam godina član Hajduka, osvajač zlatne olimpijske medalje i srebrne na Euru. 1960. izabran u najbolju momčad svijeta. Nije se slagao s velikosrpskom politikom koju je tih godina provodio trener Hajduka Ćirić. U odlučujuću utakmicu (za plave, ne i bijele) ušao je s "pol gasa" kako bi Dinamo, a ne Zvezda postao novi prvak. Ćirić je "skužio" njegove namjere, pa ga vadi van iz igre već u prvom poluvremenu. S tribina se slijevaju pogrde i pokoji kamen. U svlačionici ga udara igrač Hajduka Grčić, a navečer ga trojica navijača odlučuju "počastiti" šakama. Zbog svih tog događaja odlučio je pobjeći u emigraciju. Za vrijeme Jugoslavije bio je "prebrisan" kao da nikad nije postojao. Angažiran za svoju Hrvatsku sve do svoje smrti 2014. u Australiji...

  • Ivo Bego

    U svakom pogledu predstavlja apsolutni kontrast Anti Žanetiću. Za vrijeme karijere teško ozlijedio Ilijasa Pašića, pa odmah potom nokautirao golmana plavih Stojanovića. "Sudija" Zečević from BG ga je ukorio... Navesti ćemo samo neke njegove izjave, a vi sami izvucite zaključak - "Dinamu želin da izgubi svaku utakmicu. Doma i vanka. I oni i Cibona u košarci, i Mladost u vaterpolu, i Zagreb u rukometu. A pogotovo ovi Medveščak šta igra balun na ledu." Što je stariji to je bedastiji, pa svako malo svjedočimo iskakanju iz regula civiliziranog ponašanja, na sramotu "normalne" Hrvatske i oduševljenje intelektualno prikraćenih. Ostaje legendarna slika u vremenu, "prosipanje" po podu poljudske lože :-)

.............................................................................................................

.............................................................................................................

Kup? Na "guzove" prolazimo Srem(2:1), pa Trešnjevku(3:2) i naposlijetku Vojvodinu(2:1). Polufinale nam donosi maloprije spomenuti Hajduk u Maksimir. Manje važno je da plavi upisuju pobjedu i prolaze u finale, a "više važno" je da Ivo "pušten s lanca" Bego u zadnjoj minuti ima pokušaj ubojstva nad Ilijasom Pašićem. Pogađa ga punom nogom u glavu i posprema ga na KBC Rebro, a (ne)posredno mu i zaključuje karijeru, pošto se od tog udarca nikad više nije kvalitetno oporavio. U finalu u Beogradu, pred 40.000 gledatelja, herojska pobjeda nad Partizanom(3:2) i pehar je ponovno u Zagrebu... Partizan je poveo, Jerković izjednačio, a onda početkom drugog poluvremena "blitzkrieg" - Lipošinović nas dovodi u vodstvo, a drugi Dražanov zgoditak sve rješava. "Crnobijeli" smanjuju do kraja, ali za nešto više nemaju snage. Trofej u Zagreb su donijeli; Stojanović, Šikić, Gašpert, Čonč, Crnković, Perušić, Lipošinović, Jerković, Matuš, Blažić i Dugandžija.

.............................................................................................................